Ustav ne govori baš o moći premijera ili ministara ili njihovim odnosom jedni s drugima. Ali kao šef vlade, premijer ima široke snage. On stolira sastanke kabineta. Koordinira rad različitih odeljenja. Njegove odluke su konačne u slučaju da neslaganja nastaju između odjela. On vežba opći nadzor različitih ministarstava. Svi ministri rade pod njegovom vodstvu. Premijer distribuira i distribuira rad ministarima. Takođe ima moć otpuštanja ministara. Kad premijer odustane, cjelokupno ministarstvo odustaje.
Dakle, ako je kabinet najmoćnija institucija u Indiji, u okviru kabineta, premijer je najmoćniji. Ovlaštenja premijera u svim parlamentarnim demokratijama svijeta povećale su se toliko posljednjih desetljeća da su parlamentarne demokratije ponekad smatraju premijernim oblikom vlade. Kako su političke stranke igrale glavnu ulogu u politici, premijer kontrolira kabinet i parlament putem stranke. Mediji takođe doprinosi ovom trendu predstavljajući politiku i izbore kao konkurs između najboljih lidera stranaka. I u Indiji smo takvu tendenciju vidjeli ka koncentraciji sila u rukama premijera. Jawaharlal Nehru, prvi premijer Indije, vršio je ogromnu vlast jer je imao veliki utjecaj na javnost. Indira Gandhi je takođe bio vrlo moćan vođa u poređenju sa svojim kolegama u kabinetu. Naravno, opseg moći koju je premijer bio ovisi i o ličnosti osobe koja drži taj položaj.
Međutim, poslednjih godina porast koalicione politike nametnuo je određena ograničenja nad vlasti premijera. Premijer koalicijske vlade ne može donijeti odluke kako mu se sviđa. On mora primiti različite grupe i frakcije u svojoj stranci, kao i među partnerima sa savezom. Također je morao posjetiti stavove i položaje koalicijskih partnera i drugih stranaka, čiju podršku ovisi o opstanku vlade.
Language: Bosnian