Jedna od grupe koja je izgledala da promijeni društvo bili su liberali. Liberali su željeli naciju koja je tolerirala sve religije. Trebamo se sjetiti da su u ovom trenutku europske države obično diskriminirale infavor jedne ili druge religije (Britanija je favorizirala Crkvu u Engleskoj, Austriji i Španjolskoj favorizirala je Katoličku crkvu). Liberali su se također protivili nekontroliranoj moći dinastičkih vladara. Željeli su zaštititi prava pojedinaca protiv vlada. Oni su se zalagali za predstavnika, izabranu parlamentarnu vladu, u skladu s zakonima koje je tumačilo dobro obučeno pravosuđe koje je bilo neovisno o vladarima i dužnosnicima. Međutim, oni nisu bili ‘demokrati’. Nisu vjerovali u univerzalnu franšizu za odrasle, odnosno pravo svakog građanina da glasa. Osjećali su da bi imovinski ljudi uglavnom trebali glasati. Također nisu željeli glasovanje za žene.
Suprotno tome, radikali su željeli naciju u kojoj se vlada temeljila na većini stanovništva zemlje. Mnogi su podržali pokrete ženskih suprageta. Za razliku od liberala, protivili su se privilegijama velikih vlasnika zemljišta i imućnih tvorničkih vlasnika. Nisu bili protiv postojanja privatnog vlasništva, ali nisu voljene koncentracije imovine u rukama nekolicine.
Konzervativci su se protivili radikalima i liberalima. Nakon francuske revolucije, čak su i konzervativci otvorili svoj um za potrebu za promjenama. Ranije, u osamnaestom stoljeću, konzervativci su se uglavnom protivili ideji promjene. Do devetnaestog stoljeća prihvatili su da su neke promjene neizbježne, ali vjerovali su da se prošlost mora poštovati i da se promjene mora donijeti sporim procesom.
Takve različite ideje o društvenim promjenama sukobile su se tijekom društvenih i političkih previranja koje su uslijedile nakon francuske revolucije. Različiti pokušaji revolucije i nacionalne transformacije u devetnaestom stoljeću pomogli su definirati i granice i potencijal tih političkih sklonosti.
Language: Croatian
Science, MCQs