U Maasailandu, kao i drugdje u Africi, nisu svi pastoralisti bili podjednako utjecali promjene u kolonijalnom razdoblju. U predkolonijalno vrijeme Maasai društvo je podijeljeno u dvije društvene kategorije – starješine i ratnici. Starci su formirali vladajuću skupinu i sastali se u periodičnim vijećima kako bi odlučili o poslovima zajednice i riješili sporove. Ratnici su sastojali od mlađih ljudi, uglavnom odgovorni za zaštitu plemena. Branili su zajednicu i organizirali racije za stoku. Napadanje je bilo važno u društvu u kojem je stoka bila bogatstvo. Upravo je kroz napade učvršćena moć različitih pastoralnih skupina. Mladići su bili prepoznati kao pripadnici klase ratnika kada su dokazali svoju muškost izvršavanjem goveda drugih pastoralnih skupina i sudjelovanjem u ratovima. Oni su, međutim, bili podložni autoritetu starješina. Da upravljaju poslovima Maasaija, Britanci su uveli niz mjera koje su imale važne implikacije. Imenovali su šefove različitih podskupina Maasaija, koji su odgovorni za poslove plemena. Britanci su nametnuli različita ograničenja za racije i ratovanje. Slijedom toga, tradicionalno autoritet i starješine i ratnika bio je nepovoljno pogođen.
Šefovi koje je kolonijalna vlada imenovala s vremenom često su akumulirali bogatstvo. Imali su redoviti prihod s kojima su mogli kupiti životinje, robu i zemlju. Posudili su novac siromašnim susjedima kojima je potreban novac za plaćanje poreza. Mnogi od njih počeli su živjeti u gradovima i uključili su se u trgovinu. Njihove supruge i djeca ostali su u selima kako bi pazili na životinje. Ti su poglavari uspjeli preživjeti pustoše rata i suše. Imali su i pastoralni i ne-pastoralni prihod, a mogli su kupiti životinje kad im je zaliha bila potrošena.
Ali životna povijest siromašnih pastoralista koji su ovisili samo o njihovoj stoci bila je drugačija. Najčešće nisu imali resurse za opadanje loših vremena. U doba rata i gladi izgubili su gotovo sve. Morali su tražiti posao u gradovima. Neki su zatražili život kao plamenici ugljena, drugi su radili neobične poslove. Sreća je mogla biti redovitiji rad u građevinarstvu ceste ili zgrade.
Društvene promjene u Maasai društvu dogodile su se na dvije razine. Prvo, tradicionalna razlika koja se temelji na dobi, između starješina i ratnika, bila je poremećena, iako se nije u potpunosti pokvarila. Drugo, razvila se nova razlika između bogatih i siromašnih pastoralista.
Language: Croatian
Nisu svi bili jednako pogođeni u Indiji
U Maasailandu, kao i drugdje u Africi, nisu svi pastoralisti bili podjednako utjecali promjene u kolonijalnom razdoblju. U predkolonijalno vrijeme Maasai društvo je podijeljeno u dvije društvene kategorije – starješine i ratnici. Starci su formirali vladajuću skupinu i sastali se u periodičnim vijećima kako bi odlučili o poslovima zajednice i riješili sporove. Ratnici su sastojali od mlađih ljudi, uglavnom odgovorni za zaštitu plemena. Branili su zajednicu i organizirali racije za stoku. Napadanje je bilo važno u društvu u kojem je stoka bila bogatstvo. Upravo je kroz napade učvršćena moć različitih pastoralnih skupina. Mladići su bili prepoznati kao pripadnici klase ratnika kada su dokazali svoju muškost izvršavanjem goveda drugih pastoralnih skupina i sudjelovanjem u ratovima. Oni su, međutim, bili podložni autoritetu starješina. Da upravljaju poslovima Maasaija, Britanci su uveli niz mjera koje su imale važne implikacije. Imenovali su šefove različitih podskupina Maasaija, koji su odgovorni za poslove plemena. Britanci su nametnuli različita ograničenja za racije i ratovanje. Slijedom toga, tradicionalno autoritet i starješine i ratnika bio je nepovoljno pogođen.
Šefovi koje je kolonijalna vlada imenovala s vremenom često su akumulirali bogatstvo. Imali su redoviti prihod s kojima su mogli kupiti životinje, robu i zemlju. Posudili su novac siromašnim susjedima kojima je potreban novac za plaćanje poreza. Mnogi od njih počeli su živjeti u gradovima i uključili su se u trgovinu. Njihove supruge i djeca ostali su u selima kako bi pazili na životinje. Ti su poglavari uspjeli preživjeti pustoše rata i suše. Imali su i pastoralni i ne-pastoralni prihod, a mogli su kupiti životinje kad im je zaliha bila potrošena.
Ali životna povijest siromašnih pastoralista koji su ovisili samo o njihovoj stoci bila je drugačija. Najčešće nisu imali resurse za opadanje loših vremena. U doba rata i gladi izgubili su gotovo sve. Morali su tražiti posao u gradovima. Neki su zatražili život kao plamenici ugljena, drugi su radili neobične poslove. Sreća je mogla biti redovitiji rad u građevinarstvu ceste ili zgrade.
Društvene promjene u Maasai društvu dogodile su se na dvije razine. Prvo, tradicionalna razlika koja se temelji na dobi, između starješina i ratnika, bila je poremećena, iako se nije u potpunosti pokvarila. Drugo, razvila se nova razlika između bogatih i siromašnih pastoralista.
Language: Croatian