Nakon poraza od Napoleona 1815. godine, europske vlade potaknule su duh konzervativizma. Konzervativci su vjerovali da etablirane, tradicionalne institucije države i društva – poput monarhije, crkve, socijalne hijerarhije, imovine i obitelji – trebaju se sačuvati. Većina konzervativaca, međutim, nije predložila povratak u Društvo pred-revolucionarnih dana. Umjesto toga, shvatili su, od promjena koje je pokrenuo Napoleon, da bi modernizacija mogla u stvari ojačati tradicionalne institucije poput monarhije. To bi državnu moć moglo učiniti učinkovitijom i snažom. Moderna vojska, učinkovita birokracija, dinamična ekonomija, ukidanje feudalizma i kmetstva moglo bi ojačati autokratske monarhije Europe.
Godine 1815. predstavnici europskih sila -Britana, Rusije, Prusije i Austrije – koji su kolektivno porazili Napoleona, sastali su se u Beču kako bi napravili naselje za Europu. Kongres je bio domaćin austrijskog kancelara vojvoda Metternich. Izaslanici su sklopili ugovor o Beču 1815. godine s predmetom poništavanja većine promjena koje su se dogodile u Europi tijekom napoleonskih ratova. Dinastija Bourbona, koja je bila svrgnuta tijekom Francuske revolucije, vraćena je na vlast, a Francuska je izgubila teritorije koje je pripojila pod Napoleonom. Niz država postavljen je na granicama Francuske kako bi se spriječilo francusko širenje u budućnosti. Tako je kraljevstvo Nizozemske, koje je uključivalo Belgiju, postavljeno na sjeveru, a Genova je dodana u Pijemont na jugu. Prusiji su dobili važna nova teritorija na svojim zapadnim granicama, dok je Austrija dobila kontrolu nad sjevernom Italijom. Ali njemačka konfederacija 39 država koje je Napoleon postavio ostao je netaknut. Na istoku je Rusija dobila dio Poljske, dok je Prusiji dobio dio Saksonije. Glavna namjera bila je vratiti monarhije koje je Napoleon svrgnuo i stvoriti novi konzervativni poredak u Europi.
Konzervativni režimi postavljeni 1815. bili su autokratski. Nisu tolerirali kritiku i neslaganje, te su nastojali suzbiti aktivnosti koje su dovele u pitanje legitimitet autokratskih vlada. Većina ih je nametnula zakone o cenzuri kako bi kontrolirala ono što je rečeno u novinama, knjigama, igrama i pjesmama i odražavala ideje slobode i slobode povezane s Francuskom revolucijom. Sjećanje na Francusku revoluciju ipak je nastavilo nadahnuti liberale. Jedno od glavnih pitanja koje su preuzeli liberalni nacionalisti, koji su kritizirali novi konzervativni nalog, bila je sloboda tiska.
Language: Croatian