Izbori se tako odnose na političku konkurenciju. Ovo natjecanje ima različite oblike. Najočitiji oblik je konkurencija među političkim strankama. Na razini biračke jedinice poprimi oblik konkurencije među nekoliko kandidata. Ako nema konkurencije, izbori će postati besmisleni.
No, je li dobro imati političku konkurenciju? Jasno je da izborna konkurencija ima mnogo nedostataka. To stvara osjećaj razdvojenosti i ‘frakcionalizma’ na svakom mjestu. Čuli biste da se ljudi žale na “stranku-politiku” na vašem mjestu. Različite političke stranke i vođe često izrađuju optužbe jedni protiv drugih. Stranke i kandidati često koriste prljave trikove za pobjedu na izborima. Neki kažu da taj pritisak za pobjedu u izbornim svađama ne dopušta formuliranje razumnih dugoročnih politika. Neki dobri ljudi koji možda žele služiti zemlji ne ulaze u ovu arenu. Ne sviđa im se ideja da se uvuku u nezdravu konkurenciju.
Naši proizvođači ustava bili su svjesni ovih problema. Ipak su se odlučili za besplatnu konkurenciju na izborima kao način odabira naših budućih vođa. To su učinili jer ovaj sustav dugoročno funkcionira bolje. U idealnom svijetu svi politički lideri znaju što je dobro za ljude i motivirani su samo željom da im služe. Politička konkurencija nije potrebna u tako idealnom svijetu. Ali to se ne događa u stvarnom životu. Politički lideri širom svijeta, kao i svi drugi profesionalci, motivirani su željom da unaprijede svoju političku karijeru. Žele ostati na vlasti ili dobiti moć i položaje za sebe. Možda će htjeti služiti i ljudima, ali rizično je u potpunosti ovisiti o njihovom osjećaju dužnosti. Osim toga, čak i kad žele služiti ljudima, možda ne znaju što je potrebno za to, ili njihove ideje možda ne odgovaraju onome što ljudi stvarno žele.
Kako se nositi s ovom stvarnom životnom situacijom? Jedan od načina je pokušati poboljšati znanje i karakter političkih lidera. Drugi i realniji način je uspostavljanje sustava u kojem su politički lideri nagrađeni za služenje narodu i kažnjeni zbog toga što to nisu učinili. Tko odlučuje ovu nagradu ili kaznu? Jednostavan odgovor je: ljudi. To čini izborna konkurencija. Redovna izborna konkurencija daje poticaje političkim strankama i vođama. Znaju da će, ako pokrenu pitanja koja ljudi žele biti postavljena, njihova popularnost i šanse za pobjedu povećati na sljedećim izborima. Ali ako ne uspiju zadovoljiti birače svojim radom, neće moći ponovno pobijediti.
Dakle, ako je politička stranka motivirana samo željom da bude na vlasti, čak i tada će biti prisiljena služiti narodu. To je pomalo poput načina na koji tržište funkcionira. Čak i ako je prodavačica zainteresirana samo za njegov profit, prisiljen je pružiti dobru uslugu kupcima. Ako to ne učini, kupac će otići u neku drugu trgovinu. Slično tome, politička konkurencija može izazvati podjele i neku ružnoću, ali konačno pomaže prisiljavanju političkih stranaka i vođa da služe narodu.
Language: Croatian